Tekstovi, priče i saveti
U roditeljstvu, naročito kod očeva (u zajednici ali i nakon razvoda) često možemo naići na nedovoljno razvijen roditeljski kapacitet i emocionalnu nezrelost sa smanjenom sposobnošću roditeljskog funkcionisanja. Osoba veruje da oseća ljubav, ali nema razvijenu sposobnost da preuzme odgovornost, razume i prepoznaje potrebe deteta, izdrži izazove i rutinu u roditeljstvu. Za njih je ljubav emocija, […]
U poslednjih nekoliko godina trauma je postala ne samo centralna tema u psihologiji, već i dominantna metafora za razumevanje ljudskog iskustva. Od društvenih mreža do terapijskih sesija, čini se da trauma objašnjava gotovo sve: loše odnose, nedostatak produktivnosti, anksioznost, pa čak i životne preferencije. Ali postavlja se pitanje — da li je društvo previše romantizovalo traumu, pretvarajući je u univerzalni ključ za sve ljudske probleme, pri čemu se zanemaruje njen pravi značaj i složenost?
Očinstvo je univerzalna uloga, ali način na koji se doživljava i praktikuje značajno varira u zavisnosti od kulture i društvenog konteksta.
U vremenu najvećeg izbora načina na koji možemo dobiti psihološku podršku, savet ili usmerenje, čini se da grešimo u osnovnim uverenjima – šta su naša očekivanja od onih koji bi trebalo da nam pomognu.
Još jedna školska godina je uveliko u toku, a reforme školstva ni u naznakama. Obrazovanje srpske dece nije prioritet. Uređen školski sistem, zadovoljni, motivisani, edukovani prosvetni radnici u koje se ulaže, kao i deca kojima je zagarantovan smislen način obrazovanja, predstavljaju pretnju državi.
Neretko ćete čuti ili svedočiti roditeljskoj želji da im se dete igra samo. No, da li se samostalnost zapravo razvija na ovaj način?
Vremena su se svakako promenila od momenta kada smo sami stasavali u ljude. Deca kasnije progovaraju, teže prohodavaju, imaju problema sa koncentracijom, odnosima sa drugarima, dečijom depresijom, anksioznošću, poremećajima u ishrani…
Obedovanje sa porodicom ili prijateljima ( članovima zajednice ) ima svoj dug istorijat, i od samog početka predstavlja temelj na kojem se razvijaju bolji medjuljudski odnosi, kao i samo-uvidi pojedinaca koji nas uče kako da sebe vrednujemo kroz lični doprinos nečemu što je oduvek predstavljalo izvor života, a to je hrana.
Obedovati sa porodicom dokazano jača odnose članova. Za mladju decu, ovaj ritual je posebno važan jer im donosi atmosferu zajedništva, pripadanja, sloge i sigurnosti – svih činilaca koji nemerljivo utiču na dalji razvoj deteta, njegovog samopouzdanja i drugih kognitivnih funkcija.
Od separacione krize koja ima mnogo oblika, do vrištanja i negodovanja „tek tako“, deca umeju da nam zadaju glavobolju baš u trenucima najveće žurbe kada ih ostavljamo na pragu vrtića ili škole.
Uplakano dete koje odaje utisak da ste ga bezosećajno ostavili u (m)učionici, nije najidealniji prizor za početak dana.
Prvi razlog zbog kojeg roditelji upisuju decu u jasle i vrtić je nedostatak vremena za čuvanje. Porodice danas imaju i previše obaveza i briga, baka servisi su nekada nedostupni a nekada jednostavno ne želimo da nam decu „vaspitavaju“ baka i deka. No, da li je rani upis u vrtić pravo rešenje?
Jedna od najvećih, višedecenijskih roditeljskih zabluda jeste kazna kao neizostavni deo vaspitnog stila. Izostanak kazne nije bezobrazno dete koje radi šta hoće, već angažovan, edukovan roditelj koji zna šta radi.
Vršnjačko nasilje uvek izaziva šok i nevericu, ali o njemu zapravo znamo vrlo malo. Edukacija je preventiva. Saznaj kako….
Da bismo pomogli sebi da se rešimo negativnih misli važno je da znamo kojoj grupi obrazaca one pripadaju. U daljem tekstu saznajte više o najčešćem problemu današnjice.
Bilo bi korisno kada bi zaista samo 15 korisnih fraza u komunikaciji sa decom moglo da reši sve naše probleme u odgoju. Ipak, vaspitanje je slojevito, i podrazumeva mnogo više lične osvešćenosti o vlastitom ponašanju, nego što to većina misli.
Većina veruje da zna šta je ljubav no, da li je uzrok svih patnji zapravo nerazumevanje ovog pojma, čije tumačenje i nije toliko apstraktno i individualno, koliko mislimo…